Pazin, Croatia

©2018 BY EFISHENT.

 
Search
  • efishenttours

spinning branicina-kako se opremiti?


(U startu napomena, text je star nekoliko godina neki su se brendovi prmijenili neke stvari su nove al je sve drugo što se tehničke prirode stvari ostalo isto...rogi)


Druga je polovica svibnja, zima je već dobro iza nas a posljedica porasta temperature mora dovodi do određenih promjena ispod morske površine. Vegetacija buja, mala i velika riba dolazi u kraj da se ugrije na proljetnom suncu a za njom i brancin. To je ujedno  jedan od najboljih perioda u godini za lov kralja varalicom, večeri nisu hladne ko one jesenske a riba je još gladna i neoprezna od zimskoga posta, prilika za one koje žele isprobati prevariti prefriganca a ne žele gubiti razum na jesenskim minusima propuhani burom. U proteklih nekoliko godina a posebno u zadnje vrijeme bombardirani smo tekstovima o novim superlovnom varaličarskim tehnikama iz zemlje izlazećeg sunca koje evidentno izlaze brže nego spomenuto sunce. (Od vertikal jiginga, light jigingnga, shore jiginga, eginga i tatakija koji predstavljaju moderan lov liganja do „ultra light“ rock fishinga itd. Tko će sve to popamtit??)

Kao posljedica tog dobro organiziranog marketinškog pritiska, kod većine ribolovaca, pojavio se trend probavanja  novih tehnika i kupovine adekvatne opreme u nadi da će otkriti sistem koji je, defakto, dovoljno ubaciti u more i on lovi sam. Istini na volju još veća većina pokušaja tih ribolovaca završava poražavajuće, tako da oprema nakon nekoliko pokušaja počne uspješno loviti jedino prašinu. Razloga tome ima nebrojano od kojih su većina vezani za nedostatak vremena ili zainteresiranosti koja je već nakon drugog-trećeg puta ostala u plavom zagrljaju dubine zajedno sa nekoliko izgubljenih (preskupih) mamaca. U cijeloj toj priči neke klasične tehnike bivaju ignorirane, u najmanju ruku možemo reći da su „demode“, izlaze iz mode, i postaju povlasticom pasioniranih znalaca. Jedna od tih klasničnih tehnika iz kojie su se na kraju krajeva i razvile sve subtehnike poput shore jiginga, rock fishinga odnosno ultralight spinninga je varaličarenje s obale ili moderno rečeno spinning. Gospodska tehnika za ljude s malo vremena, nema brige oko nabavke mamaca, smrdljivih ruku i kojekakve pomoćne opreme, sve što vam je potrebno da na kraju radnog dana sa varalicom odbacite i brige je jedan štap i kutijica sa varalicama. Nezahvalno, da ne kažem krivo, je reć nekome kupi taj i taj štap, tu rolu itd. Zašto? Prvi i glavni razlog proizlazi iz činjenice da ne lovimo svi na istim terenima a tu je i nezaobilazni faktor, lovina. Pretpostavimo da prilikom odluke o kupovini kompleta već otprilike znamo pozicije na kojima se želimo okušati pa krenimo od štapa.  


Štap


O odabiru štapa bi se mogla napisati knjiga u kojoj bi se vjerojatno nešto zaboravilo reći. Uglavnom, štap za spin bi trebao biti dvodjelan ili višedjelan, teleskopski se nisu pokazali dobrima. Dužine štapova za spinajne na jadranu kreću se između 210 i 270 cm. Istina je da duži štap nešto duže zabacuje međutim domet ne ovisi samo o njemu nego i o debljini upredenice, širini špule, debljini špege, težini mamaca kojeg koristimo itd. Tako da ukoliko ciljamo na dalekometne izbačaje pozornost treba obratiti na to da duži štap popratimo i ostalim dijelovima opreme....a tada nam nedostaje još tehnika. Glavna prednost na strani kraćeg štapa je činjenica da se njime, tehnički gledano, lakše vodi varka tj. omogućuje nam da se lakše „igramo“ mamcem  što znači da nama dozvoljava da iz nekog mamaca izvučemo maksimum bez obzira koju tehniku izvodili, to se pogotovo osjeti kod twichinga di sam na svoje oči moga viditi prijatelja, inače vrhunskog spinera, koji je nakon prelaska sa štapa od 240 cm na 3 m ostao neugodno iznenađen kad je shvatio da više nemože dobiti određenu akciju kod varke prilikom twicha. S obzirom na poziciju: ukoliko planiramo loviti u plitkim prostranim uvalama preporučljivo je uzeti duži štap jer ćete se prije ili kasnije naći u poziciji da se riba drži usred uvale ili daleko od obale a vi nemožete dobaciti. Jedan od indikatora položaja ribe može biti i iskakanje brancina prilikom lova, pritom se nedajte zavarati ciplima koji isto tako ponekad iskoči iz vode, brancinov „raub“ je puno konkretniji, dublji, jači, a kad ga jednom naučite čuti moći ćete točno razlučiti koja se riba i koliko velika bacila. Teško je opisati osjećaj kad smrznuti spinate već satima na poznatoj poziciji bez ikakve naznake o prisutnosti ribe a onda u tami čujete raub velikog brancina, „tu sam, krećemo“.  Šire se zjenice, drhte koljena i odjednom je toplo jer znate da već u sljedećem trenutku može udariti varku. Ukoliko vaš trofej planirate tražiti u uskim prolazima ili kanalima s izrazitim korentom dalekometni izbačaji neće bit potrebni tako da je dovoljno kupiti i kraći štap koji će biti lakše upravljiv i praktičniji za pretragu manjeg terena, nadalje odabir dužine ovisi i o samoj navici i guštu ribolovca kojeg ćete steći iskustvom. Gramaža štapa označuje potencijalnu/maksimalnu težinu mamca koji se s njom baca odnosno jačinu štapa, osobno imam nekoliko štapova koji su svi redom različite gramaže i teško je reći koja je gramaža idealna jer takva zapravo ne postoji al se može odrediti zlatna sredina koja će bit dovoljna da odradi bilo koji zadatak a u istu ruku, da pruži ribolovcu adekvatan osjećaj i gušt čak i kad zakvačimo manju ribu. To bi bio štap gramaže 10-40 gr., slabiji štapovi će nam pružiti više gušta prilikom lova manjih primjeraka al neće biti pogodni za spinanje u kanalima s izrazito jakim korentima ili većim modelima varalica jer će već pri samom povlačenju varalice biti presavijeni, dok će jači štapovi biti prekruti za bacanje lakših modela varalica. Ono čemu treba predati isto onoliko pažnje kao i gramaži je brzina štapa. Kažemo da je neki štap brz kada se iz savijenog položaja vrati u ravno mirovanje u što manje trzaja, pojednostavljeno, brzom štapu treba manje vremena da se izravna nego sporom, dok je spori štap onaj kod kojeg, nakon što savijemo vrh i  naglo pustimo, trzanje vrha traje još neko vrijeme. Brzina štapa se obično nalazi napisana odmah do gramaže a neke od akcija su "medium", "fast", "x-fast", "regular fast" (za koju ćete morati i izdvojiti nešto više novčanica) itd. Prilikom kupnje potrebno je izabrati što brži model, brzi štapovi se lakše nose sa većom ribom, preciziji su i mogu nadoknaditi eventualni nedostatak gramaže. Isto tako pri kupnji prednost pridajemo onim štapovima koji su parabolici što znači da prilikom opterećenja dolazi do savijanja cijelog blanka štapa (ili prve i druge sekcije) jednako a ne samo pri vrhu štapa (samo u prvoj sekciji). Jedna od karakteristika takvog štapa je i nešto tvrđi vrh koji kojim je lakše kontrirati/zakačiti ribu. Nadalje, takav će nam štap omogućiti da lakše savladamo odnosno teže izgubimo ribu koju smo dovukli već blizu obale ili nam je pak zagrizla „pod noge“ što je s velikim brancinom čest slučaj. Za kraj spomenut ću dužinu ručke, ja osobno volim nešto kraće ručke koje mi kad uhvatim štap ne strše iznad lakta, to je bitno iz razloga jer prilikom spinanja često mičemo ručku i vrh štapa s jedne na drugu stranu čas nam paše da držimo štap s desna strane čas s lijeve prilikom takvih manevara ukoliko nam nešto štapa viri preko lakta taj „višak drške“ često će zapinjati u jaknu ili torbu koju nosimo itd. što će činiti ribolov neudobnim. Istina, duža će nam drška biti od pomoći prilikom zamaranja velike ribe međutim takve su situacije nažalost puno rjeđe od onih kad duža ručka smeta. Nakon što smo odabrali štap potrebno mu je dodati adekvatnu rolu.


Rola


Sjećam se svog strica koji je pred 20-ak godina provodio noći spinajući štapom za postavu pa se žalio da je dobio „teniski lakat“ hehe. Danas je priča malo drukčija, moderni superlaki materijali su omogućili reduciranje težine opreme pa tako više nije rijetkost da danas cijeli kompleti zajedno sa varalicom ne prelaze težinu od 300 grama. Spinanje je dinamična tehnika koja zahtjeva konstantno zabacivanje, nerijetko po 5-6 i više sati. Ukoliko je oprema koju koristimo teška prevladati će nas umor te će nakon kratkog vremena spinanje postati neudobno pa čak ponekad i bolno s toga role manje veličine svakako imaju prednost.  Danas se u svijetu za spin koriste dva tipa rola, stacionarne role i role sa rotirajućom glavom odnosno multiplikatori. Moja preporuka je da se za početak odlučite na „stacionarku“. Razloga tome ima više, prvi je taj da ste svi vjerojatno već upoznati sa radom stacionarne role i principom zabacivanja što kod „multića“ nije slučaj, pa će te se naći u situaciji da će te prilikom zabacivanja multiplikatorom, zbog krivo naštimanog multiplikatora, napraviti „nest“ ili tzv. Gnijezdo što znači totalno zapetljanje unutar multiplikatora i jedna i onako preskupa upredenica manje tj. kraj ribolova, dešavalo se svima i meni, međutim ostavite si to eksperimentiranje za dane kad ćete biti već dobro zakačeni na spin. Vratimo se stacionarki, već smo spomenuli da manje role imaju prednost stoga prilikom kupnje nećemo prelaziti veličinu od 4000 po shimanu. Moje zadnje dvije role bile su veličine 2500 i moram priznati da je prelazak sa 4000 na 2500 bio pravi preporod a da pritom nikad nisam osjetio nedostatak snage ni kapaciteta u roli. Imao sam prilike loviti i sa manjima rolama koje su se isto pokazale izvrsnima, a ukoliko ste spremni izdvojiti nešto više novaca možete kupiti pravi mali stroj koji će bez problema doći glave i najvećim kapialcima, u mom slučaju to bi bila Shimanova Stela 1000 koja me je apsolutno oduševila. Osim naše osobne želje, težinu role diktira i sam štap, dobar komplete role i štapa treba imati određeni balans težine a centar treba biti što  bliže spoju role i štapa. Takav balans omogućiti će nam udobnije i lakše manevriranje štapom. Prilikom odabira role isto tako treba obratiti pozornost na kočnicu i njen položaj. Mašinice sa prednjom kočnicom, pozicioniranom na vrhu špule, pokazale su se praktičnijima i boljima za aktivni ribolov kao što je spin. Što zbog veće otpornosti, pouzdanosti i dugotrajnosti zbog mnogo većeg broja zabačaj nego kod drugih tehnika, što zbog činjenice da je njima lakše upravljati i umarati ribu odnosno nešto je lakše naštimati kočnicu. Nakon što smo kompletirali štap i rolu koji su u što većem balansu što znači da rola nije ni prelaka ni preteška za štap vrijeme je za odabir adekvatne špage.


Špaga


Ako se mene pita špaga, uperdenica ili bilo kako je zvali, jedan je od bitnijih komponenti u cijelom kompletu na kojeg svakako treba obratiti pažnju. Razloga tome ima više jedan od njih je činjenica da ćemo ukoliko koristimo špagu umjesto običnog najlona ili fluorokarbona zbog njene krutosti odnosno karakteristike da se uopće ne rasteže biti u prilici puno preciznije osjetiti di je varka i što se s njom događa. Iskusan spiner koji koristi špagu bez problema može osjetiti dal je varka ogrebala dno  ili ju je čvaknuo nepovjerljivi brancin, pa čak i momenat kad varka prelazi iz jednog korenta u drugi. Prilikom izbora špage ne treba prelaziti debljinu od 0.15 mm to će biti više nego dovoljno da savladate bilo koju ribu. Osim debljine, pri izboru će te s vjerojatno naći pred policom sa 10 špaga te zbunjeno razmišljati koju odabrati, moja preporuka je da uvijek odaberete malo skuplje špage a ukoliko je jedna među spomenutima na polici i „SUNLINE“ rasprave nema odmah ju uzmite, skupa je al se isplati, bolje da uštedite na nekom drugom dijelu opreme ili kupite koju varku manje. Godinama sam se odupirao činjenici da za špagu treba izdvojiti nešto veći novac i bjesomučno kupovao jeftinije špage koje su me na kraju koštale brdo novaca i još više živaca. Da nebi ispalo kako zagovaram određeni brand, sunline nije jedina dobra upredenica koja se nađe kod nas tu je još i „POWER PRO“ međutim problem je što se kod pover proa može naletjeti na kineske kopije koje za razliku od američkog originala u najmanju ruku ne opravdavaju cijenu. E sad zašto izdvojiti više? Lijepa je proljetna večer, naletjeli ste na jato gladnih brancina svaki drugi zabačaj imate griz a svaki treći upredenica se petlja što iziskuje raspetljavanje po mraku (lampa se ne pali jer plaši ribu) a to nije nimalo lak posao, pogotovo kad kolega do vas sa vadi jednoga za drugim, ne moram vam pisati o nerovozi koja nastupa u momentu kad se jeftina upredenica zapetlja po sedmi put u istome satu i to baš kad ne treba. Osim što se neke znaju često petljati jeftine upredenice se isto tako brzo troše, cufaju se tako da će biti potrebno mijenjati i po dvije, čak i tri na sezonu ukoliko aktivno spinamo što kod skupljih nije slučaj pa smo cijenovno ponovo na istom.


Predvez i kopča


Kad smo govorili o prednostima upredenice spomenuli smo njenu krutost u odnosu na druge osnove, međutim u vrlo rijetkim situacijama ukoliko smo je vezali direktno na kopču ili varku to može biti i minus koji će značiti izgubljenu ribu. Iako je općeprihvaćeno mišljenje da se fluorokarbonski predvez dodaje isključivo kako riba ne bi prepoznala vezanu varalicu i zbog toga odustala od napada to nije u potpunosti točno. Brancin je riba koju se najčešće lovi noću ili u mutnim vodama a prezentacije su često toliko brze da je nemoguće vidit predvez pa makar on bio i 0.50 mm debel to dokazuje i činjenica da je kolega s kojim sam gotovo uvijek na moru i bez predveza sezonu završio jednako uspješno kao i ja koji ga gotovo uvijek koristim. Zašto onda predvez?? (Osim situacija kad je more bistro) zato jer je predvez svojevrstan amortizer, da pojasnim, predvez bi trebao biti dug između 70 cm i 2 m bitno da čvor koji spaja osnovu i predvez u niti jednom momentu ne može ući u rolu jer bi prilikom zabačaja izvukao previše špage koja bi se zaplela u jednu od prvih vodilica. Tih recimo metar predveza za razliku od špage ima određeni koeficijent rastezljivosti što može značiti i do 10 cm po metru. Tih će 10 centimetara koji se poput lastike rastežu i skupljaju značiti manje opterećenje za ostatak opreme jer sprečavaju nagle i krute udarce koji se dešavaju kad riba trese glavom u dubini ili naglo zavija iz strane u stranu, a tada ju se najlakše gubi. Da ne bi ispalo kako je dovoljno staviti jače udice ili kupiti jaču špagu kako ništa ne bi puklo moram napomenuti kako sam primijetio da se i riba više oštećuje u slučaju „špaga direktno na kopču/varku“. Tako ćete se naći u situaciji da si je brancin, ako već nije izravnao udicu ili puknuo čvor, zbog krutosti sistema i prezategnute kočnice divljajući napravio toliko veliku rupu na usni da mu je naposljetku udica samo ispala kroz nju. Čvor kojim ćete vezati osnovu i predvez odaberite sami, ja sam ih probao nekoliko dok nisam našao onog kojeg ću najlakše i najbrže vezati u mraku kad mi to hitno bude potrebno. Ono što je bitnije je provjeriti čvorove svaki put prije ribolova jer se čvorovi znaju oštetiti prilikom transporta ili jednostavno oslabe tokom vremena. Isto vrijedi i kod vezivanja kopče. Prilikom odabira kopče gledajte uzeti što manju i naravno bez jogulina jer kvari rad varke. Tako će recimo kolega koji ima vezanu kopčicu bez jogulina imati kvalitetniji rad varke i naposljetku bolje loviti od vas. Za kraj još jedan savjet u vezi montaže same varke, primijetiti ćete da neke varalice kad ih kupite imaju na sebi , moderno rečeno-split ring, ta rinkica je tu kako, ukoliko ne koristimo kopču, ne bi morali vezivati predvez direktno na varku jer se tada isto kvari rad varke. Zaključno, ukoliko koristite kopču, a trebali bi, obavezno skinite split ring a o odabiru same varke ćemo nekom drugom prilikom.


#brancin #spinningbrancina

236 views